U pet tjedana terenskog rada Robert Adam i njegovi „Mirmidonci“ dovršili su arhitektonsko snimanje Dioklecijanove palače u Splitu. Za pripremu knjige Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia (1764.) trebalo mu je punih sedam godina.  Adam je prvi pokušao analizirati i interpretirati ne samo formu, nego i izvornu funkciju pojedinih dijelova Palače, pa mu dugujemo većinu imena njenih elemenata (Peristil, Vestibul, Kriptoportik…). Za razliku od velikih prethodnika (Paladio, Fischer von Erlach) koji su crtali i pokušali interpretirati samo izvorni izgled palače, Adam je u njoj vidio i gigantski palimpsest. Bio je opčinjen organičnošću srednjovjekovne urbane strukture koja je poput bršljana oplela autoritativnu imperijalnu arhitekturu. Lekcije koje je ponio iz Splita ne očituju se samo u citiranju karakterističnih tema, poput monumentalnog pročelja Dioklecijanove palače (koja je dobila svoj eho na sklopu Adelphi na obali Temze), niti u upotrebi stupova kao arhitektonskog okvira unutar interijera (kao što se motiv stupova sa splitskog Peristila preodjenuo u Kedlestonu ili u Syon Houseu).